Prve ideje o mogućnosti primjene Botulinum toksina u svrhu liječenja pojavile su se još davne 1822 g., ali se nisu održale. Ideja dobiva karakter praktične primjene tek oko 1980., kada je primijenjen u liječenju strabizma.

U Hrvatskoj je Botulinum toksin tip A registriran (dozvoljen) za primjenu kod jednog dijela žarišnih distonija (blefarospazam, cervikalne distonije i hemifacijalni spazam), za rješavanje spazama kod cerebralne paralize te za spazme nakon moždanog udara ili traume mozga. Na listi lijekova koji se mogu primjenjivati na teret HZZO-a (u ovom slučaju samo u bolničkim uvjetima) odobren je za liječenje blefarospazma, cervikalne distonije, hemifacijalnog spazma i za spazme kod cerebralne paralize, ali samo za djecu mlađu od 6 godina.

Najuspješniji u liječenju žarišnih distonija za sada se pokazao Botulinum toksin tip A, a u zadnje vrijeme primjenjuje se i Botulinum toksin tip B (Neurobloc), koji je registriran u nekim zapadno-europskim zemljama. U liječenju cervikalne distonije pokretljivost se poboljšava u 92% pacijenata, a bol smanjuje u 93% pacijenata.

Liječenje spasticiteta provodi se medikamentozno, fizikalnom terapijom, ponekad operativnim zahvatima i primjenom Botulinum toksina kada se radi o žarišnim grčevima mišića. Fizikalna terapija je nemoguća dok su prisutni jaki grčevi klijenutih ekstremiteta.

Ako se pravilno primijeni, Botulinum toksin obično nema nuspojava, a ako se i pojave prolaznog su karaktera (slabost pojedinih mišića, krvarenje na mjestu ubrizgavanja). Botulinum toksin se primjenjuje po točno određenom protokolu, a mjesto primjene ovisi o zahvaćenim mišićima. Prema podacima, u oko 67% bolesnika smanjuje se spasticitet i poboljšava se funkcionalna sposobnost.

Kada se jednom Botulinum toksin pripremi za primjenu, treba ga primijeniti unutar 2-3 sata, jer nakon toga nema više djelovanja. Botulinum toksin se ubrizgava u zahvaćene mišiće, a točna mjesta mogu se odrediti klinički (palpacijom i inspekcijom), a ponekad je potreban i EMG, naročito za duboko smještene mišiće. Botulinum toksin djeluje u mišiću u kojeg se ubrizga, ali ponekad je moguće njegovo širenje u susjedne mišiće, što može izazvati neželjene učinke. O ovoj mogućnosti naročito je važno voditi brigu kod primjene u području lica, kada se može javiti privremeno spuštena vjeđa ili asimetrija lica.
Botulinum toksin blokira prijenos živčanog podražaja na neuromišićnoj spojnici i izaziva paralizu pojedinih mišića te time dovodi do popuštanja grča. Učinak terapije javlja se unutar 2 tjedna, a traje 3-4 mjeseca. Ne preporuča se ponovna primjena u razmaku kraćem od 10 tjedana. Naime, češće primjene mogu potencirati imunološki odgovor i stvaranje protutijela, koja umanjuju učinak liječenja ili on potpuno izostane. Liječenje Botulinum toksinom nije trajno - učinak terapije prestaje nakon par mjeseci. Smatra se da već par sati nakon aplikacije Botulinum toksina dolazi do razvoja novih živčanih vlakana i veza koji tada omogućuju ponovno nesmetano širenje živčanog impulsa, a u ovom slučaju i povratak tegoba.
Kontraindikacije za primjenu Botulinum toksina su neuromišićne bolesti, trudnoća, dokazana preosjetljivost na pojedine sastojke pripravka te istodobna primjena s aminoglikozidnim antibioticima.
Botulinum toksin se može primijeniti u ambulantnim uvjetima, nakon čega je bolesnik sposoban nastaviti svoje svakodnevne aktivnosti i obaveze. Da bi uspješnost terapije bila optimalna, a sporedne pojave što manje, liječnik koji primjenjuje Botulinum toksin u terapijske svrhe treba za to biti educiran.

preuzeto s Vaše zdravlje