Kako sustavno ne postoji rješenje o bilo kakvoj a kamoli o kvalitetnoj skrbi o mladima nakon što navrše 21. godinu (Zakon o soc. skrbi sve svoje djelatnosti ograničava do 21. godine), održali smo dva sastanka na tu temu: s predstavnicima Grada Zagreba i s ravnateljicom CRZ. Uglavnom, svi su na neki način iznenađeni što ne postoji nikakvo rješenje za našu djecu.
Pisali smo i na Ministarstvo socijalne skrbi (sadašnje MDOMSP), na POSI i na saborski odbor za zdravstvo, gdje smo tražili njihovo rješenje.
Ovo je odgovor MDOMSP:
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku tijekom prosinca 2016. godine održalo dva sastanka na temu osiguranja usluge boravka za djecu koja zbog dobi (navršavaju 21 godinu života) neće više moći koristiti uslugu boravka u Dnevnom centru za rehabilitaciju djece i mladeži Mali dom iz Zagreba, a koji je registriran za pružanje usluga djeci i mladeži te nemaju namjeru širiti svoju djelatnosti i na odrasle osobe. Na sastanku su, osim predstavnika ovog Ministarstva, sudjelovali i predstavnici Malog doma te predstavnica Grada Zagreba. Prema podacima Malog doma, troje djece će u 2017. godini navršiti 21 godinu života i trebat će im uslugu boravka osigurati kod drugog pružatelja usluga, a za 10 korisnika biti će potrebno ovu uslugu osigurati u razdoblju od 2018. do 2020. godine. Do sada je izrađen pregled pružatelja usluga dnevnog boravka koji nemaju ugovoren puni kapacitet s ovim Ministarstvom, a u tijeku je prikupljanje podataka o strukturi zaposlenika ovih pružatelja usluga te podataka o primarnoj vrsti oštećenja korisnika Malog doma. U planu je je do kraja siječnja 2017. godine izraditi pregled slobodnih kapaciteta i dostaviti ovu informaciju nadležnim centrima za socijalnu skrb radi premještaja. Također, o svemu će biti informirani roditelji djece za koju je potrebno osigurati uslugu boravka.
Ne slažemo se s načinom rješavanja sudbine naše djece a da se nas roditelje pri tome ne uvažava kao partnere koji suodlučuju u rješavanju.