Ambliopija (slabovidnost) je smanjenje ili gubitak dijela vidnih funkcija – vidne oštrine, percepcije kretanja, osjećaja dubine prostora, razlikovanja kontrasta, a bez prisutne vidljive bolesti oka. Najčešće je prisutna u jednome oku, a rizični čimbenici za nastanak u više od 90% slučajeva su izražene refraktivne greške i strabizam. Slabovidnost pogađa oko 2 do 3% djece i gotovo uvijek se razvija prije druge godine života djeteta. Mozak mora istodobno primati jasnu sliku iz oba oka, a vidni korteks potiskuje sliku iz zahvaćenog oka. Ukoliko se ambliopija ne otkrije i ne liječi prije osme godine života (dob kada je vidni sustav sazrio), može postati stalna uz mogućnost razvoja sljepoće na zahvaćenom oku. Ranije liječenje povećava mogućnost potpunog oporavka vida. Sve dok vidni sustav sazrijeva u nekim je slučajevima mogući recidiv. Terapija održavanja radi prevencije recidiva preporučuje se nakon ustaljenja stanja, sve dok dijete ne navrši od osam do deset godina.
Najčešći uzroci slabovidnosti su:
Strabizam – različit položaj očnih jabučica dovodi do različitih slika na mrežnici koje se odašilju u vidni korteks;
Anizometropija – nejednakost refrakcije između očiju, obično uslijed astigmatizma, miopije ili hiperopije. Dovodi do stvaranja različitih slika na mrežnici, pri čemu je slika iz oka koja pokazuje veću grešku refrakcije slabije izoštrena;
Zapreka vidne osovine na bilo kojoj razini, od površine oka do mrežnice (npr. uslijed katarakte), koja ometa ili u potpunosti prekida stvaranje slike na mrežnici zahvaćenog oka.
Kako prepoznati simptome i znakove?
Na jednostrani gubitak vida djeca se rijetko žale. Vrlo mala djeca to ili ne primjećuju, ili nisu u stanju izraziti svijest o tome da na jedno oko vide slabije nego na drugo. Starija djeca ipak mogu izreći kako slabije vide na jedno oko ili mogu pokazivati slabiju percepciju dubine slike, otežano je čitanje, pa slabovidnost utječe na promjenu samosvijesti o sebi, mijenja se ponašanje djeteta u školi i među prijateljima. Odrasli primjećuju promjenu položaja oka kod djeteta kada je uzrok strabizam, dok katarakta koja uzrokuje ometanje vidne osovine može proći nezapaženo.
Dijagnostika
Provjera vida trogodišnjaka odvija se na redovitom sistematskom pregledu kod pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Uz uputnicu dobivenu od pedijatra, dijete s navršene četiri godine može obaviti oftalmološki pregled kod bilo kojeg oftalmologa. Dijagnoza se temelji na otkrivanju razlike u oštrini vida između očiju, a liječenje ovisi o uzroku. Preporučuje se probir na ambliopiju (i strabizam) u sve djece prije polaska u školu, po mogućnosti oko treće godine života. Kod vrlo male djece s razvojnim poremećajima koja se ne mogu podvrgnuti subjektivnom testiranju jedan od pristupa probiru je fotoprobir.
Liječenje
Kada se otkrije slabovidno ili kako ga neki zovu lijeno oko, potrebno je djetetu dati odgovarajuću korekciju naočalama te provoditi zatvaranje (okluziju) zdravog oka kako bi se slabije oko prisililo da gleda te se time razvija. Razdoblje zatvaranja oka ovisno je o dubini ambliopije i dobi djeteta, a proteže se od sat vremena do šest sati dnevno.
Flaster (okluder) je potrebno staviti preko oka, a ne na naočale kako bi se onemogućilo da oko gleda sa strane. Dokazano je da je efekt okluzije veći ukoliko dijete radi nešto na blizu (crtanje, čitanje, igranje igrica). S obzirom da se djeca često opiru nošenju flastera, potrebno je puno strpljenja i upornosti kako bi se postigao željeni efekt. Dijete koje jako slabo vidi na nepokriveno oko više će se opirati zatvaranju dominatnog oka nego ono s boljim vidom. Roditeljima to treba biti znak za još veću upornost i strpljenje.
U nekim slučajevima pozitivan učinak na slabovidnost ima i operacija strabizma. Što se slabovidno oko otkrije u starijoj dobi djeteta to su šanse za poboljšanje i razvoj vida manje. Kod manje su djece oko i vidni centri u mozgu još u „plastičnoj fazi“ te su stanice još sposobne naučiti gledati i nadoknaditi propušteno vrijeme.